Trposnjik.hr | PEU Gata

U nedjelju 9.5.2010. tokom krizme u crkvu,za vrijeme 2 kitice uskrsne radosti, pao je dogovor o šetnji po mosoru, onih entuzijasta koji su bili slobodni od raznih obveza tokom dana. Tako nas je Vlade odvea do Sitnog, zagrijali smo se te krenuli. Na put su pošli Bili, Hrvo i Pito. Nadali smo se sresti jednog našeg člana kraj marijinog doma, ali smo dobili informaciju da on sa kolegama iz GSS-a nose jedan drugog po vrletima mosora. Još je mnogo teških dana pred njim, želimo mu uspješnu obuku!

Napunili smo zalihe vode, napili se te krenuli uzbrdo. Pito se začudio oznakama na kojima piše da do sv.Jure ima 3h pješice, činilo mu se to puno bliže nego što je ispalo. Prva postaja je bila na kontenjeru. Zapisali smo se u knjigu i ostavili prvi službeni pečat PEU Tropošnjik Gata, pozdravili (ne baš suvisle) planinare te krenuli uzbrdo. Dan je inače bio sunčano/oblačan, ali smo se nadali da ćemo imati priliku slikati koju sliku na sv.Juri. Pošto autora ovog teksta zbunjuju nazivi pojedinih vrhova, reći ću da smo došli da nekog vrha, pogledali oko sebe, te ne prateći markaciju, ja i Hrvo smo se zbunili na trenutak/dva. Zapitao sam Bilog zašto se vraćamo nazad? Bili kao stručnjak za mosorske staze nije razumio našu zbunjenost, ali smo se ubrzo snašli te prihvatili njegov put.

Prva marenda i odmor se dogodio na prekrasnim livadama nekih 20tak min od sv.Jure. Pogledali smo i sakupili par biljaka, pojeli voće, zaboravili od Bilog nož te krenuli dalje. Na Juri je bilo oblaka, što nije oduševilo dežurnog fotografa Hrvu, pa smo malo sjeli, zapisali se i udrili pečat u knjigu te nastavili dalje. Nakon nekih 30tak metara odjednom se razvedrilo te smo se brzo vratili nazad. Hrvo je slikava a ja i Bili uživali u pogledu na srednja poljica. Vlade i Marica su nas pratili dalekozorom uz kavu iz Gata. Fotografija 360 stupnjeva s crkvice. Imali smo zadatak pokupiti neke kontrolne točke sa utrke grebeninga, pa smo iskoristili moju ogromnu litražu vatrogasnog ruksaka za to.

Sljedeća točka naše ekspedicije je bio Trpošnjik. Ovo je ujedno bio I najljepši dio putovanja. Surovi Mosor je pokazao svoje zube našim koljenima i patikama. Putom smo se potrudili kamenjima markirati poznati put te crop koju granu koja smeta na putu. Prolazili smo uz razne velike rupe u kršu, ostavljejući nas bez daha. Spominjale su se i neke teorije o vanzemljanima koji dolaze na ovo područje da se odmore od dugotrajnog putovanja svemirom.

Nakon nekih 7h hoda, došli smo do Trpošnjika. Napokon je i pečat došao u svoj dom. Ostavili smo prvi službeni obris tinte u knjizi, marendali te već pomalo umorni krenuli (meni sada poznatim) putem do Gata. Nismo previše čistili put, umor (i Hrvin tupi kosor) su napravili svoje. Laganom šetnjom i prepoznavanjem prastarih markacija spustili smo se u Gata do Mate (u škripu), gdje smo probali Nives/Melanija/Ana/Anuša/Silvestra kolače pozdravili ekipu te u samu noć došli doma.

Činimo sve od sebe da vam putem slika pokušamo dočarati ovo nezaboravno putovanje.

Pozdrav od grebeNLO ekspedicije!

Slike s izleta.